Isa 14 | SerDKE | STEP | Jer će se smilovati Gospod na Jakova, i opet će izabrati Izrailja, i namjestiće ih u zemlji njihovoj, i prilijepiće se k njima došljaci i pridružiće se domu Jakovljevu.

Isaiah 14

1 Jer će se smilovati Gospod na Jakova, i opet će izabrati Izrailja, i namjestiće ih u zemlji njihovoj, i prilijepiće se k njima došljaci i pridružiće se domu Jakovljevu. 2 Jer će ih uzeti narodi i odvesti na mjesto njihovo, i naslijediće ih Izrailjci u zemlji Gospodnjoj da im budu sluge i sluškinje, i zarobiće one koji ih bjehu zarobili, i biće gospodari svojim nasilnicima.

3 I kad te smiri Gospod od truda tvojega i muke i od ljutoga ropstva u kom si robovao, 4 Tada ćeš izvoditi ovu priču o caru Vavilonskom i reći ćeš: kako nesta nastojnika, nesta danka?

5 Slomi Gospod štap bezbožnicima, palicu vladaocima, 6 Koja je ljuto bila narode bez prestanka, i gnjevno vladala nad narodima, i gonila nemilice.

7 Sva zemlja počiva i mirna je; pjevaju iza glasa. 8 Vesele se s tebe i jele i kedri Livanski govoreći: otkako si pao, ne dolazi niko da nas siječe. 9 Pakao dolje uskoleba se tebe radi da te srete kad dođeš, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, diže s prijestola njihovijeh sve careve narodne.

10 Svi će progovoriti i reći tebi: i ti li si iznemogao kao mi? izjednačio se s nama? 11 Spusti se u pakao ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokrivač.

12 Kako pade s neba, zvijezdo danice, kćeri zorina? kako se obori na zemlju koji si gazio narode? 13 A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više zvijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj; 14 Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s višnjim.

15 A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu. 16 Koji te vide pogledaće na te, i gledaće te govoreći: to li je onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva, 17 Koji je vasiljenu obraćao u pustinju, i gradove njezine raskopavao? roblje svoje nije otpuštao kući?

18 Svi carevi narodni, svikoliki, leže slavno, svaki u svojoj kući. 19 A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenijeh, mačem pobodenijeh, koji slaze u jamu kamenu, kao pogažen strv. 20 Nećeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neće se spominjati sjeme zlikovačko dok je vijeka.

21 Pripravite pokolj sinovima njegovijem za bezakonje otaca njihovijeh da se ne podignu i ne naslijede zemlje i ne napune vasiljene gradovima. 22 Jer ću ustati na njih, govori Gospod nad vojskama, i zatrću ime Vavilonu i ostatak, i sina i unuka, govori Gospod. 23 I načiniću od njega stan ćukovima i jezera vodena, i omešću ga metlom pogibli, govori Gospod nad vojskama.

24 Zakle se Gospod nad vojskama govoreći: doista, biće kako sam smislio, i kako sam naumio izvršiće se. 25 Potrću Asirca u zemlji svojoj, na gorama svojim izgaziću ga; tada će se skinuti s njih jaram njegov, i breme njegovo s pleća njihovijeh skinuće se.

26 To je namišljeno svoj zemlji, i to je ruka podignuta na sve narode. 27 Jer je Gospod nad vojskama naumio, ko će razbiti? i njegovu ruku podignutu ko će odvratiti?

28 Godine koje umrije car Ahaz bi objavljeno ovo breme: 29 Nemoj se radovati, zemljo Filistejska svakolika, što se slomi prut onoga koji te je bio; jer će iz korijena zmijinjega niknuti zmija vasilinska, i plod će mu biti zmaj ognjeni krilati. 30 I prvenci siromaški nahraniće se, i ubogi će počivati bez straha; a tvoj ću korijen umoriti glađu, i ostatak tvoj on će pobiti.

31 Ridajte, vrata; viči, grade; rastopila si se, sva zemljo Filistejska, jer sa sjevera ide dim i niko se neće osamiti u zborovima njegovijem. I šta će se odgovoriti poslanicima narodnijem? Da je Gospod osnovao Sion i da će u nj utjecati nevoljnici naroda njegova.